Hirurška priprema u ortodontske svrhe

Hirurška priprema u ortodontske svrhe označava multidisciplinarni pristup otklanjanju deformiteta i nedostataka koji bi smjetali postavljanju ortodontskih aparata.

Ortodontska hirurška priprema zna uključivati seriju intervencija, koje zajedno mogu trajati mesecima, pa i godinama. U zavisnosti od kompleksnosti deformiteta.

Ove procedure se sprovode kako kod djece, tako i kod odraslih, a izvode ih oralni hirurzi u saradnji sa ortodontima.

Koje probleme rješava hirurška priprema u ortodontske svrhe?

Konkretni problemi koje hirurška priprema u ortodontske svrhe otklanja su sljedeći:

• oslobađanje impaktiranih zuba (kod kojih je otežana erupcija) i omogućavanje njihovog nicanja;
• uklanjanje diskrepanacije (nesrazmere) međuviličnih odnosa (otvoreni / duboki / ukršteni zagrižaj);
• stvaranje uslova za vraćanje zuba u optimalnu okluzalnu poziciju;
• vađenje prekobrojnih zuba;
• frenulektomija / frenektomija (uklanjanje frenuluma – sluzokožnog nabora koji spaja sredinu gornje i donje usne i gingivu, odnosno jezik i pod usne duplje).

Kao i u slučaju planiranja drugih vrsta oralnohirurških terapija, i za ovaj zahvat je neophodno:

• pribaviti anamnezu pacijenta;
• izvršiti klinički pregled zuba, vilica i okolnog tvrdog i mekog tkiva;
• izraditi ortopan-snimak;
• uzeti otiske vilica;
• postaviti dijagnozu;
• elaborirati plan liječenja.

Ciljevi hirurške pripreme u ortodontske svrhe i same ortodontske terapije

Pozitivni ishodi ovih dviju sukcesivnih terapija se mogu razvrstati u nekoliko kategorija:

• postizanje kompatibilnosti dentalnih lukova ili njihovih segmenata (funkcionalna okluzija  – zagrižaj);
• sprječavanje disfunkcije temporomandibularnih (viličnih) zglobova;
• uspostavljanje pravilnosti anteroposteriorne (od napred prema pozadi) i vertikalne pozicije prednjih zuba;
• parodontalno zdravlje;
• stabilnost zuba i vilica;
• estetika zuba;
• estetika lica.

Zubni implanti predstavljaju specijalne šrafove ili zavrtnje (ponekad i cilindre), koji se ušrafljuju u kost vilice. Implanti se mogu ugraditi bilo u gornjoj vilici (maksili), bilo u donjoj (mandibuli).

Većina dentalnih implanata je izrađena od plemenitog metala titanijuma, koji ne pokazuje sklonost ka kontraindikacijama zbog svoje visoke biokompatibilnosti.

Ova njegova karakteristika znači da ga ljudski organizam odlično prihvata – ne odbacuje ga u više od 95 % slučajeva. Titanijumski implant dobro srasta sa kosti i taj proces se naziva osteointegracija.

Kod kojih pacijenata hirurška priprema u ortodontske svrhe nalazi primjenu?

Budući da se skeletni razvoj završava oko 18. godine, to su postupci ove operativne grane primjenjivi u tinejdžera i odraslih pacijenata sa izraženom skeletnom disproporcijom lica. U slučajevima nemogućnosti postizanja ciljeva liječenja, kada ortodoncija sama nije dovoljna, potrebno je u plan liječenja uključiti i oralnog hirurga.

Nakon planirane operacije (ili više njih)  u lokalnoj anesteziji, postavlja se fiksni ortodontski aparat sa bravicama kako bi se zubi doveli u poželjan odnos i položaj. Odnosno, kako bi se sačuvalo mjesto za zube koji tek treba da niknu.

Rezultat kombinovanog hirurškog i ortodontskog djelovanja na polju skeletnih i dentalnih nepravilnosti jeste poboljšanje funkcije žvakanja, govora i disanja pacijenta. Svakako, i povećanje stepena samodopadljivosti i samouvjerenosti.

Dakle, samo integrisanim znanjima i vještinama specijaliste ortopedije vilica i oralne hirurgije mogu se ukloniti različiti vidovi malokluzije i efikasno rješiti pitanje skeletne disharmonije.