Vađenje zuba

Vađenje zuba je jedna od stomatoloških intervencija koje se pacijenti naročito boje. Iako je osnovno načelo stomatološke struke sačuvati zub, u nekim situacijama ekstrakcija se postavlja kao jedino rješenje.

Premda bi stalni zubi trebalo da traju čitav život, nekad postoje razlozi zbog kojih je vađenje zuba neophodno. To su sljedeće indikacije:

• uznapredovali dubinski karijes;
• dentogena infekcija;
• parodontopatija;
• traumatska ozljeda zuba;
• prekobrojni zubi;
• impaktirani zubi.

Uznapredovali dubinski karijes i vađenje zuba

Dugoročno neliječene, odnosno zanemarene karijesne lezije toliko mogu uništiti krunu i korijen zuba da je jedini način da susedni zubi ne budu ugroženi ekstrakcija oboljelog zuba. Stomatolozi sa klinike Dr Veselinović pokušaće da spasu zub najprije endodontskom terapijom, a potom apikotomijom. Ako nijedan od ovih postupaka ne dâ rezultate, preostaje ekstrakcija.

Infekcije zuba i okolnog tkiva

Dentogene infekcije takođe nastaju kao posljedica karijesa, odnosno oboljenja zuba i zapaljenja parodontalnog tkiva (perikoronitisa). Mogu se proširiti sa inficiranog zuba na zube u susjedstvu i zahvatiti cijelu vilicu ako se na vrijeme ne saniraju. Javljaju se u obliku apscesa, fistule, flegmone i infiltrata, a obično su praćene otokom.

Parodontopatija

Parodontopatija je ozbiljno i veoma progresivno oboljenje parodoncijuma (potpornog aparata zuba) i u uznapredovalom stadijumu zubi ne mogu biti spaseni.

Traumatske ozljede zuba

Povrede potpornog aparata zuba česte su u dječijem uzrastu jer su djeca sklona padovima i slučajnim udarcima, što se sve podvodi pod traumatska oštećenja zuba. Ukoliko dođe do jakog tupog udarca dok zubi još nisu iznikli, moguće je da će neki od njih nići defektan. Čak i kasnije, u odraslom dobu, kada je dentalni niz vidljiv i potpun, može doći do ozljede koja iziskuje ekstrakciju.

Prekobrojnost zuba

U vilicama nedovoljne širine ponekad dolazi do tjeskobe jer su zubi preveliki. To je čest slučaj kod pacijenata koji su od jednog roditelja naslijedili usku vilicu, a od drugog krupne zube. Tada se javlja problem prekobrojnih zuba, koji se rješava kombinovano: ekstrakcijom i ortodontskom terapijom. Naime, prije postavljanja fiksne proteze, ponekad se određeni zub mora ukloniti kako bi ostali imali prostora da se pravilno rasporijede i zauzmu odgovarajuću poziciju.

Impakcija zuba

Impaktirani zubi takođe mogu biti posljedica nedovoljno prostora u vilicama, ali se javljaju i onda kada postoji neka prepreka njihovom nicanju.

Kod većine pacijenata, impaktirani su gornji i donji umnjaci, a zatim gornji sjekutići i očnjaci, kao i donji premolari. Neiznikli zubi, koji obično rastu pod određenim uglom, hirurški se odstranjuju.

Jednostavno vađenje zuba se primijenjuje kod zuba očuvane krune i vidljivih u vilicama.

Obavlja se jednostavnim aplikovanjem kliješta na krunicu zuba i povlačenjem zuba napolje poslije rasklimavanja.

Postupak nije bolan i pacijent nakon jednostavnog vađenja zuba može odmah nastaviti sa svojim svakodnevnim aktivnostima. Međutim, potrebno je izbjegavati veće fizičke napore i izloženost suncu.

Komplikovano vađenje zuba je rezervisano za destruisane zube kod kojih je krunica frakturisana ili većim dijelom razorena karijesom. Takođe, i u slučajevima kada se korjenovi zuba moraju separatisati i vaditi pojedinačno.

Vađenju zuba obavezno prethodi stomatološki pregled i RTG snimanje zuba. Snimanje se obavlja u rendgen-kabinetu na našoj klinici, što u mnogome ubrzava postupak i pacijentima olakšava situaciju.

Ekstrakcija zuba se, bez obzira na vrstu, većinom izvodi u lokalnoj anesteziji, što je čini bezbolnom za pacijenta. Kod mliječnih zuba, obično se primjenjuje površinski anestetik u obliku spreja ili gela. Odraslim pacijentima se anestezija ubrizgava pomoću šprica i igle.

Kako treba postupati nakon operacije?

Postoperativno se savjetuje držanje gaze između zuba 1–2 sata kako bi se zaustavilo krvarenje. Poželjno je stavljati hladne obloge spolja na obraz kako bi se zaustavilo krvarenje i preduhitrio eventualni otok.

Takođe se savjetuje da se usta ne ispiraju vodom ili higijenskim rastvorom 1–2 sata po vađenju. To je iz razloga što se na mjestu izvađenog zuba formira koagulum, koji ubrzava zarastanje i čini ga manje bolnim.

Za redukciju bola, stomatolog može po potrebi ordinirati analgetike, a ukoliko je bila prisutna dentogena infekcija, nastavlja se sa antibiotskom terapijom.

Zube bi trebalo prati uobičajeno, mekom četkicom i blagim pokretima, jedino treba izbjegavati zonu gdje je vađen zub. Takođe, pacijent može i jesti normalno kada prođe utrnulost od anestezije, ali bi trebalo birati mekšu hranu. Pušenje 48 sati poslije ovog zahvata nije preporučljivo, kao ni pretjerana fizička aktivnost.