Stomatološku kliniku Dr Veselinović čini tim posvećenih, marljivih i pasioniranih profesionalaca, edukovanih za rad u različitim područjima stomatologije.
Lip bumper /lip bamper/ predstavlja vrstu polufunkcionalnog ortodontskog aparata čija je svrha razdvajanje gusto porijeđanih zuba u donjoj vilici bez pritiska usne i obraza.
Kada su zubi prekomjerno zbijeni, koje mogućnosti rješavanja problema postoje?
Ukoliko je nesklad između veličine zuba i širine vilice veliki (minimalan prostor u donjem luku), dvije su opcije liječenja:
širenje dentalnih lukova kroz ortodontsku terapiju.
Koji će način biti odabran, zavisi od stanja pojedinačnog pacijenta, a terapija će svakako biti propisana u skladu sa njegovom najvišom dobrobiti.
Lip bumper kao dopuna fiksnoj protezi
Za širenje vilice, ispravljanje pozicije zuba i korekciju neujednačenosti zagrižaja, fiksna proteza ili alajneri ponekad nisu dovoljni. Odnosno, ne bi dali očekivane rezultate ako bi se samostalno upotrijebljavali.
Kod nekih pacijenata je potrebno primjeniti dodatne, specijalizovane naprave da bi bilo postignuto efikasno djelovanje proteze / alajnera ili da bi se skratilo vrijeme liječenja. Jedna od njih je upravo lip bumper.
Ovaj aparat se koristi onda kada se ortodontskom terapijom (prije ili tokom nošenja fiksne proteze) želi postići:
smanjenje zbijenosti prednjih donjih zuba i njihovo naginjanje ka napred (stvaranje većeg prostora u prednjem dijelu mandibule);
povećanje obima dentalnog luka;
distalizacija, odnosno pomijeranje trajnih donjih molara unazad radi stabilizacije, tj. održavanja sidrišta za fiksnu protezu.
Kako izgleda lip bumper i na koji način se postavlja u ustima?
Kako je rečeno, lip bumper je branik ili odbojnik za meka tkiva (usne i obraze), koja su u direktnom kontaktu sa zubima i koja utiču na njihovu poziciju.
Lip bumper je lučnog oblika, dovoljno fleksibilan da bi pratio liniju vilice, desni i zuba. Žica lip bampera se smješta sa spoljašnje strane donje denticije, a iza usne. Od prednje površine prednjih zuba je udaljena 1,5–2 mm.
Ovaj aparat se fiksira za lijeve i desne kutnjake (prve stalne molare) pomoću metalnih prstenova. Na taj se način ostvaruje njegova stabilnost, ali se omogućava i bolja kontrola kretanja zuba.
Naime, molari se znaju pomijerati uslijed nicanja umnjaka i susjednih molara. Lip bumper pomaže u održavanju njihove pozicije ili u čuvanju prostora do terapije fiksnom protezom (ako joj prethodi).
Koji materijali ga sačinjavaju?
Materijal koji se upotrijebljava za konstruisanje lip bampera je obično medicinski sertifikovani čelik.
Prednji dio ovog aparata je obložen plastičnom masom, koja prati konturu usana i spriječava direktni kontakt metala sa osjetljivim unutrašnjim dijelom usne i obraza. Time se preveniraju potencijalna oštećenja ovih tkiva prilikom trenja o metal.
Održavanje higijene lip bampera
Lip bumper se čisti isto kao i zubi: četkicom, pastom i vodom.
Kao i kod fiksnih proteza, jako je bitno dosljedno, pažljivim pokretima uklanjati naslage nataložene tokom dana, te ne dozvoliti nakupljanje plaka.
Posebno na dijelovima okrenutim ka desnima, gdje je veća mogućnost zadržavanja ostataka hrane i pića.
Zbog čega je lip bumper toliko važan i koliko dugo se nosi?
Specijalisti ortopedije vilica preporučuju postavljanje lip bampera prije nego što nastupi potpuna smjena mlječnih i stalnih zuba.
Terapija najčešće traje 6–12 mjeseci i jako je važno da nošenje bude redovno.
Lip bumper se obično nosi 24 sata svakog dana u nedjelji, osim za vrijeme jela i sprovođenja oralne higijene.
I, premda djeci nije najomiljeniji, roditelji moraju biti istrajni u nastojanju da ovaj aparat nose kako je propisao ortodont.
Jer, lip bamper je značajan činilac u funkcionalno-estetskoj terapiji zuba.
Savršeno poravnati zubi nisu samo lijepi i privlačni sa estetske strane. Njihova usklađenost je bitna prevashodno sa aspekta zdravlja: olakšavaju čišćenje, smanjuju mogućnost razvoja karijesa i drugih bolesti zuba. Ali, i alveola, vilica i usne duplje u cjelini.
Takođe, sile žvakanja su ravnomijerno rasporijeđene ukoliku su svi zubi u ravni, pa se pritisak na vratne i vilične mišiće znatno smanjuje.
planiranje – nakon CT / 3D snimanja, biće predložen individualni plan najsvrsishodnije terapije za vaše dijete;
liječenje – ako se složite sa planom, dogovaraju se termini i počinje se sa terapijom.
Ukoliko je vaše dijete uzrasta u kojem se već mijenjaju zubi, a ima problema sa rasporedom i pozicijom zuba, zakažite pregled kod dr Jasne Veselinović, specijaliste ortopedije vilica.
Kada je izvedena prva imedijatna ugradnja implanta i zašto je opšteprihvaćena nakon toga?
Imedijatna ugradnja implanta je prvi put izvedena 1976. godine od strane njemačkih oralnih hirurga Vilija Šultea i Gantera Hajmkea.
Tom prilikom je umetnut implant od polikristalnog aluminijum-oksida u obliku cilindra.
Poslije ovog pionirskog poduhvata, sprovedeni su brojni eksperimenti na životinjama, da bi koncept imedijatne ugradnje implanta na kraju bio uveden u kliničku praksu.
Dugoročni uspjeh ovog zahvata i predvidivi funkcionalno-estetski rezultati i danas se postižu:
Naravno, ako postoje uslovi za hitan implantološki zahvat (dovoljna zapremina vilične kosti, odsustvo infekcija i drugih patoloških stanja).
Kako izgleda imedijatna ugradnja implanta, korak po korak?
Kao i druge oralno-hirurške intervencije, i ova se uobičajeno izvodi u ambulantnim uslovima, u lokalnoj anesteziji. Izuzetno u analgosedaciji.
Da bi se sprovela minimalno invanzivna ekstrakcija i očuvao integritet koštanog tkiva, prvo se napravi nekoliko incizija (rezova) oko zuba predviđenog za vađenje.
Zub se pažljivo vadi, uz obraćanje naročite pažnje na okolna tvrda i meka tkiva (posebno alveolarnu kost i papile).
Atraumatsko vađenje zuba je od primarne važnosti za stabilnost ugrađenog implanta i zbog toga je bitno da ga sprovede iskusan oralni hirurg.
Potom se šupljina čisti i ispira da bi se uklonili svi inficirani i inflamatorni (upalni) dijelovi tkiva. Takođe, i ostaci parodontalnih ligamenata (vlakana koja vezuju cement zuba za okolnu alveolarnu kost).
Dimenzije implanta za ugradnju se određuju kaliperom, uređajem za precizno mjerenje dužine i širine korijena izvađenog zuba.
Oblikovanje i produbljivanje koštane šupljine se postiže osteotomijom, uz korišćenje odgovarajućeg alata.
U imedijatnoj ugradnji se primijenjuju konusni implanti, koji se šire i postepeno kondenzuju viličnu kost. Uz pravilnu angulaciju (podešavanje ugla) i palatalno / oralno postavljanje, ubrzano se postiže stabilnost.
Nakon pripreme koštane šupljine i po sprovedenoj implantaciji, vrši se imedijatno opterećenje implanta.
Šta se podrazumijeva pod imedijatnim opterećenjem implanta?
U roku od 48 sati od postavljanja implanta i postizanja dovoljne primarne stabilnosti, pristupa se postavljanju protetske nadoknade. Taj postupak se naziva opterećenjem implanta.
Uspjeh integracije odmah ugrađenih i opterećenih implanata je dokazano veoma visok: 97–100 %.
Ovi impresivni rezultati ispunjavaju sva očekivanja u pogledu delikatne intervencije kakva je imedijatna ugradnja implanta.
Šta imedijatna ugradnja implanta donosi pacijentu?
Ovaj vid oralne implantacije (onda kada je indikovana) ima nekolike prednosti u odnosu na odloženu implantološku ugradnju:
Skraćuje se vrijeme bez zuba: brže se stiže do protetskog rješenja i smanjuje se broj posjeta ordinaciji.
A, poznato je da je u doba ubrzanog življenja prepunog obaveza vrijeme krucijalan faktor i da ga ne bi trebalo olako trošiti.
Imedijatna ugradnja implanta redukuje potrebu za dodatnim, kompleksnim hirurškim procedurama: nadogradnjom apsorbovane kosti ili sinus-liftom.
Pacijent se, dakle, podvrgava samo jednoj intervenciji i njegovo postoperativno iskustvo je daleko bolje.
Informacija plus: premda se imedijatna ugradnja implanta obično vezuje za rehabilitaciju samo jednog zuba, moguće je izvesti je i kod dva zuba.
Imedijatna ugradnja implanta: za vas, što ne želite časiti ni časa!
Da zaključimo: kada pacijenti žele brzo, efikasno i sigurno rješenje za nedostajući zub, uz minimum čekanja i nelagodnosti, preporučuje se imedijatna ugradnja implanta.
Oslobađanje impaktiranog zuba se sprovodi u okviru ortodontske terapije kada je potrebno izvući neiznikli zub i postaviti ga u poziciju koja mu prirodno pripada u okluzalnoj ravni.
Ortodontski mini-implanti se pojavljuju relativno skoro: početkom 21. vijeka. Konstruisani su kao novo, privremeno sredstvo koje služi za preciznu kontrolu pomicanja zuba tokom ortodontske terapije.
Vizil proteza (skeletirana / skeletna, kako se još naziva) jedan je od vidova protetske rehabilitacije djelimično bezubih pacijenata. Može se primjenjivati kako u gornjoj vilici, tako i u donjoj.
Proteza na implantima je vid totalne protetske rehabilitacije cijele vilice – donje i(li) gornje. Proteza podržana implantima se koristi za zamjenu svih zuba u bezubim vilicama.
All on 6 /ol on siks/ odomaćen je engleski naziv čiji bi prijevod glasio „svi zubi na 6 implanata“. Njime se, dakle, označava fiksni protetski rad postavljen na šest implanata ugrađenih u potpuno bezubu vilicu.