Stomatološku kliniku Dr Veselinović čini tim posvećenih, marljivih i pasioniranih profesionalaca, edukovanih za rad u različitim područjima stomatologije.
Recesija gingive (desni) gubitak je mekih i tvrdih tkiva u mukogingivalnoj regiji.
Prekomjerno povlačenje desni i eksponiranje korijena jednog ili više zuba uzrokuje pojačanu osjetljivost korijena na nadražaje. Osim toga, ostavlja vrlo nepovoljan estetski utisak i vodi gubljenju zuba ako se ne liječi. Ova anomalija je složen ali rješiv problem, koji se (u ekstremnim oblicima) jedino može sanirati hirurškim putem.
U narednim redovima ćemo opisati hiruršku terapiju gingivalne recesije i ilustrovati je fotografijama iz naše ordinacije.
Kako nastaje recesija gingive i koji su njeni simptomi?
Recesija gingive nije neuobičajeno oboljenje – javlja se kod čak 88% ljudi starijih od 65 godina. Uzroci prekomjernog povlačenja desni mogu biti:
neodgovarajuća oralna higijena (agresivno pranje ili pak odsustvo ikakvog čišćenja, te pojava plaka i kamenca);
sistemske bolesti (dijabetes, hormonski disbalans, HIV);
lijekovi;
štetne životne navike (duvan, narkotici) i dr.
Kada su u pitanju znaci i simptomi recesije gingive, pacijenti se obično žale na to da su im se zubi „povećali“, odnosno izdužili. Isto tako, primjećuju da su im zubi postali preosjetljivi, da ih bole čak i kada „udišu vazduh“. A, naročito kada jedu i kada ih peru.
Sve ove negativne senzacije su razlog zbog kojih nam se obraćaju, u namjeri da im pomognemo u rješavanju problema.
Naglašavamo:pravovremena dijagnoza i liječenje su ključni faktori u prevenciji dugoročnih problema sa dentalnim strukturama.
Pročitajte još i: Parodontopatija – Uzroci, simptomi i liječenje >>
Gingivalne recesije – Hirurško saniranje
Skupom hirurških procedura, moguće je korigovati raznolike defekte u obliku, poziciji i zapremini gingive, te izvršiti njenu anatomsku restauraciju.
Foto: Stomatološka klinika Dr Veselinović, recesija gingive – PRIJE i POSLIJE
Ishod hirurške terapije recesije gingive jeste potpuno i dugotrajno stabilno prekrivanje površine ogoljenog zubnog korijena.
U saniranju recesije gingive naše pacijentkinje (izvedenom u lokalnoj anesteziji), primijenjena je tzv. tunel tehnika. Riječ je o pouzdanoj hirurškoj tehnici koja se koristi u terapiji višestrukih recesija gingive. U kombinaciji sa autotransplantom i kolagenim matriksom za regeneraciju tkiva, ova metoda daje savršene rezultate.
Opis slučaja – autotransplant
Prvi postupak u hirurškom saniranju recesije gingive bio je uzimanje submukoznog autotransplanta (SMAT) pacijentkinje. Na slici 1 je prikazan donor, tj. mjesto sa kog je uzet autotransplant mekotkivne nepčane sluzokože, poludebljine bez epitela.
Foto: Stomatološka klinika Dr Veselinović – donor, uzimanje mekog tkiva i transplant
Sl. 2 prikazuje stanje po uzimanju mekog tkiva sa nepca, dok je na sl. 3 zabilježen autotransplant spreman za aplikaciju.
Mukogingivalni hirurški postupak
Drugi dio hirurške terapije činili su aplikacija i ušivanje autotransplanta na predviđenom mjestu (sl. 1 i 2).
Foto: Stomatološka klinika Dr Veselinović, recesija gingive – prikaz hirurškog postupka i postoperativnog stanja
Nakon intervencije, bile su prisutne dvije rane: jedna na nepcu, druga na mjestu same recesije. Obe su zarasle istovremeno i relativno brzo.
Recesija gingive – Postoperativni period i postignuti rezultati
Sl. 3 na gornjem kolažu prikazuje stanje poslije 7 dana, dok sl. 4 i 5 pokazuju potpuno zaraslo gingivalno tkivo nakon 6 nedjelja.
Iako se postoperativni period može učiniti dugim, njegovo trajanje nije razlog za brigu. To je stoga što su ishodi operacije odlični:
kompletno obnovljeno gingivalno tkivo;
preduprijeđen gubitak zuba;
savršeni estetski rezultati;
odsustvo recidiva (pod uslovom da se praktikuje pravilna oralna higijena).
Pročitajte još i: Znate li šta je apikotomija? >>
Oralni hirurzi Stomatološke klinike Dr Veselinović – Zaista najbolji prijatelji vaših zuba!
Da zaključimo, recesija gingive je proces koji napreduje i sasvim sigurno vodi gubitku zuba. Zbog toga nikako ne sme biti zanemaren. Adekvatna oralna njega i redovne stomatološke kontrole (bar dvaput godišnje) jedini su put ka prevenciji oboljenja i zdravlju usta i zuba.
Praktični savjeti i konkretne zaštitne intervencije (poput čišćenja plaka i kamenca) imaju velikog udjela u održavanju dentalnog aparata zdravim. Ukoliko se u nekom momentu ipak dijagnostikuje određeni problem, naši oralni hirurzi će uložiti sve napore da ga riješe na najbolji način.
Zakažite pregled i provjerite što prije u kakvom su stanju vaši zubi i okolno tkivo.
Šta je apikotomija? To je oralnohirurška intervencija koja podrazumijeva uklanjanje apeksa – vrha korijena zuba zajedno sa patološkim procesom koji se nalazi unutar i oko njega.
Ako vam stomatolog preporuči apikotomiju, to je stoga što je ona jedina alternativa vađenju zuba.
Donošenje odluke o podvrgavanju apikotomiji ne bi trebalo odlagati jer se infekcija oko zuba može proširiti i uzrokovati veoma ozbiljne stomatološke probleme.
Šta je apikotomija i kada se primijenjuje?
Apikotomija je poznata i pod nazivom resekcija vrha korijena zuba. Ovaj postupak nalazi primjenu u slučajevima liječenja infekcije, odnosno procesa na korijenu zuba. Onda kada zub nije bilo moguće prethodno izliječiti konzervativnom endodontskom terapijom.
Foto: Stomatološka klinika Dr Veselinović, apikotomija (prije i poslije)
Apikotomija je, dakle, posljednja šansa da se izbjegne ekstrakcija zuba. Ali, i potencijalne komplikacije i problemi sa drugim zubima i viličnom kosti.
Pri pravilnom izvođenju, ova intervencija pruža mogućnost očuvanja prirodne funkcije zuba i estetike vilice dugi niz godina.
Kako se sprovodi resekcija korijena zuba i da li je bolna?
Zahvat se obično izvodi u lokalnoj anesteziji, izuzetno u analgosedaciji (kod pacijenata u specifičnim psihofizičkim stanjima).
Specijalnim instrumentima, oralni hirurg zasijeca alveolu (desni), pristupa zubnom korijenu i uklanja inficiranu pulpu i vrh. Istovremeno odstranjuje cistu (gnojnu kesicu) razvijenu u okolnom tkivu. Nakon odsijecanja vrha korijena, kanal korijena zuba se čisti i zatvara biokompatibilnim ispunom (gutaperkom) radi spriječavanja prodora bakterija i reinfekcije. Potom se u rendgenskom kabinetu izrađuje novi radiografski snimak kako bi se provjerilo postoperativno stanje zuba i vilice.
Foto: Stomatološka klinika Dr Veselinović, apikotomija (prije i poslije)
Premda upravo izloženi opis apikotomije može djelovati zastrašujuće, on to nije. Najprije iz razloga što je pacijent anesteziran i ne osjeća nikakav bol.
Drugo, intervenciju izvode veoma iskusni oralni hirurziStomatološke klinike Dr Veselinović, koji iza sebe imaju na stotine ovakvih operacija. Zato možete biti potpuno spokojni kada im povjeravate zdravlje svojih zuba i vilica.
Apikotomija obično traje 30–90 minuta. Ono što utiče na dužinu trajanja operacije jeste lokacija zuba, veličina lezije i složenost korijenske strukture.
Ako se i dalje pitate šta je apikotomija, koliko je uspješna i kakav je postoperativni oporavak…
Apikotomija je rutinska stomatološka operacija sa velikim postotkom uspjeha (preko 90%).
Nakon intervencije, pacijent može osjećati manju nelagodnost i primjetiti blagi otok. Ove pojave su uobičajene u postoperativnom toku i nestaju spontano za dan-dva.
Ipak, hipersenzitivni pacijenti mogu imati potrebu za uzimanjem analgetika (paracetamol, brufen, kafetin, rapidol, nimulid).
Sprovođenje antibiotske terapije propisane od strane oralnog hirurga obavezno je kako bi se smirila postojeća infekcija i(li) prevenirala nova.
Uputstvo o postupanju nakon apikotomije
Odmah po operaciji se ne preporučuje upravljanje motornim vozilom, kao ni pušenje, konzumiranje toplih napitaka i tvrde hrane. Takođe, ni fizičko naprezanje.
Hladne obloge se tokom prva 24 č. mijenjaju po sljedećem principu: 10 min. se drži obloga, pa 10 min. pauze. I, tako cio sat. Potom se pravi pauza dva sata.
Najvažnije je biti revnostan i imati strpljenja: oporavak ne traje dugo i pacijenti se uobičajenim aktivnostima vraćaju poslije samo nekoliko dana.
Na kontrolni pregled i uklanjanje konaca dolaze 7–10 dana poslije zahvata. Tokom tog perioda, valjalo bi biti naročito pažljiv pri održavanju oralne higijene.
Poslije prva 24 č., regiju oko operisanog zuba treba čistiti mekom četkicom i voditi računa da se ne povrede desni. Takođe, potrebno je izbjegavati mućkanje vode i ispiranje usta antibakterijskim rastvorima.
Adekvatna njega nakon intervencije pospješuje rezultate i osigurava dugotrajno zdravlje zuba.
Zašto se ne treba bojati apikotomije i oralne hirurgije uopšte?
Za mnoge je odlazak zubaru sam po sebi traumatično i strašno iskustvo. Užasom ih tek ispunjava pomisao na bilo kakvu operaciju!
Ali, uvjeravamo vas da ste na Stomatološkoj klinici Dr Veselinović u sigurnim rukama i da nema razloga za strah. Cilj naših oralnih hirurga jeste sprovođenje terapija i izvođenje svih neophodnih zahvata (uključujući i apikotomiju) koji će pacijentima spasiti zube.
I – vratiti im osmijeh na lice!
Foto: Dr Ilija Veselinović i dr Milan Veselinović, oralni hirurzi i implantolozi
To je sa razloga što je jednostavnije, brže i ekonomičnije zub izliječiti, nego ga izvaditi i zamijeniti implantom ili mostom. U tom smislu, pravovremena dijagnoza i specijalistička procjena značajno povećavaju šanse za uspješan ishod.
Nažalost, u nekim slučajevima čak ni apikotomija ne može biti od pomoći, pa se zub mora odstraniti. Ali, ni tada ne treba biti devastiran jer se rješenje nalazi u implantologiji i stomatološkoj protetici na našoj klinici.
Zakažite svoj termin pregleda i konsultujte se sa našim oralnim hirurzima – oni će vam dati pravi savjet i potruditi se da vam na najbolji način pomognu.
Operacija frenuluma (frenektomija / frenulektomija) predstavlja hirurški vid korekcije vezanosti frenuluma usne za desni. Ova vezanost je tipičnija za gornju usnu, ali se može javiti i na donjoj, kao i na jeziku i unutrašnjem tkivu obraza.
U ovom tekstu će biti riječi o operaciji frenuluma gornje usne.
Šta je frenulum gornje usne i kada postaje problem?
Labijalni (usneni) frenulum ili resica tanak je nabor sluzokože iznad prednjih zuba, u čijem su sastavu mišićna i vezivna vlakna. Frenulum povezuje unutrašnju stranu gornje usne sa alveolarnom sluzokožom, gingivom i periostom. Njegova osnovna funkcija je stabilizacija usne i kontrola njenih pokreta tokom govora, žvakanja i mimike.
To je potpuno normalna anatomska struktura koju ima svaka osoba. Međutim, oblik i debljina frenuluma, kao i mjesto pripajanja mogu značajno varirati.
Foto: Pacijent Stomatološke klinike Dr Veselinović, stanje prije operacije frenuluma
Kada je frenulum prekomjerno razvijen, zadebljan, abnormalno kratak ili zategnut, odnosno pozicioniran duboko između prednjih zuba (sjekutića), može postati funkcionalni, zdravstveni i estetski problem.
Operacija frenuluma se ne izvodi kod svih pacijenata, već samo kada je indikovan neki od sljedećih problema:
Prevelik razmak između prednjih zuba (dijastema)
Kada gornji centralni sjekutići izbijaju sa velikim razmakom, ne dolazi do formiranja kosti ispod frenuluma. To dovodi do stvaranja koštanog defekta (u obliku slova V) između zuba i abnormalnog spajanja frenuluma.
Naglašen frenulum spriječava približavanje sjekutića, što je posebno važno u ortodontskoj terapiji zato što frenulum može vratiti zube u raniji položaj, poništavajući rezultate terapije.
Prepreke ortodontskoj terapiji
Kod nošenja fiksne proteze ili alajnera, nisko postavljen frenulum predstavlja mehaničku prepreku pomijeranju zuba. U nekim slučajevima, ortodontska terapija bez hirurške intervencije neće imati stabilan ishod.
Povlačenje desni (recesija gingive)
Ako je frenulum pričvršćen blizu ivice gingive (desni), može doći do njenog povlačenja uslijed prekomjernog zatezanja. To kasnije zna voditi razvoju parodontopatije ili pogoršanju ovog oboljenja ukoliko već postoji.
Poteškoće pri nošenju dentalnih nadoknada (proteza)
Kod starijih osoba, izražen frenulum može smetati stabilnosti mobilnih proteza i izazivati nelagodnost ili bol.
Higijenski i funkcionalni problemi
Abnormalno razvijen frenulum otežava ili onemogućava čišćenje zuba jezikom i četkicom. Osim toga, čini težim pokrete gornje usne, što značajno utiče na govor, hranjenje i mimiku.
Naglašavamo da je frenektomija naročito bitna za pacijente kojima su dijagnostikovana sljedeća ozbiljna zdravstvena stanja:
Kod djece se često čeka da izniknu stalni zubi jer se razmak između sjekutića može spontano zatvoriti. Izuzetak su bebe, kod kojih abnormalno izražen frenulum predstavlja ozbiljnu funkcionalnu i razvojnu smetnju zato što onemogućava sisanje ili pijenje na flašicu.
Operacija frenuluma se najčešće sprovodi:
kod beba u kojih je otežano hranjenje (preporučuje se hitan zahvat, već u prvim nedjeljama po rođenju);
u uzrastu 10–12 godina (nakon nicanja stalnih zuba);
kod odraslih bilo koje starosti (kada postoji indikacija).
U ortodonciji se često savjetuje izvođenje oparacije tokom ili nakon terapije ortodontskim aparatom (mobilnim ili fiksnim), kako bi se preduprijedilo ponovno razdvajanje zuba.
Da rezimiramo, frenulum ispod gornje usne je mala, ali funkcionalno važna struktura. Kada je pravilno razvijen, ne pravi nikakve probleme. Međutim, u slučajevima kada je previše izražen ili nepravilno postavljen, može uticati na izgled osmijeha, položaj zuba i zdravlje desni.
Svrha frenektomije je oslobađanje frenuluma kako bi se smanjili negativni efekti vezanosti usne za gingivu i kako bi bili omogućeni normalan opseg pokreta, odgovarajuća funkcionalnost i pravilan rast lica.
Operacija frenuluma je brza, bezbedna i efikasna procedura koja se često koristi kao dopuna ortodontskoj terapiji ili kao rješenje za funkcionalne smetnje.
Serbian